MARIJA BISTRICA
Čini mi se
kao da te rosa
natapa mojom žudnjom
prepusti se nečem u sebi
evo me dušo
dolazim
u mojim su rukama
tvoj dan i tvoja noć
nitko te ne može istrgnuti
iz mog naručja
ili može
imenom te tvojim zazivam
ti si moj
ostani gdje jesi
ili bolje
nemoj se ni pokrenuti
hoćeš li život sa mnom
okolnosti su tu
sad je tvoj trenutak
živi našu vjeru
koračaj u njoj
do mene
dotakni moje srce
osluškuj ga
i dopusti mu da povjeruje
u život
neka u tebi sve vrije
snažno kao nekad
tvoja me ljubav
natapa
osvojila me istina
ne boj se
moje su ruke sigurne
život se naš sada
može spasiti
jer smo ga već izgubili
samo trenutak
zahvalimo se
dokaz svetom
što nas je spojio
srijeda, 29.08.2007. u 15:46 |
][ 2 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
A UJEDINJUJE NAS ZAUVIJEK
U zapučku njegovoga plavog kaputa
vidi se vrpca časti
sluša me hladno
s malo poštovanja
a istovremeno se zabavlja
promatrajući i otkrivajući svoj život
koji je sada kao i uvijek
vođen istim stilom
nema druge
valja se pokoriti
jer ponovo nailazi
na istu protivnicu
stavljenu u njegov zavjetni kovčeg
označen u pravom smislu riječi
opaža po drhtanju moje torbice u ruci
da pokušavam ovladati strašnim uzbuđenjem
kojim se okajava
zabranjena sreća
okreće se prema meni
i čeka koju riječ
imam veliki talent
ali ga darujem nizašto
i osuđujem sebe
umjesto njega
prilike su protiv nas
njegov je cinizam u pitanju
a kakvi sve nisu komentari
o njegovom životu običaju
pa čak i odijelu
za one koji znaju čitati s njega
kakve li su mu samo bile hlače
čiste ili gotovo čiste
lice kao od lima
vrlo duboke bore
koje se ne daju izgladiti
ona su pravila
njegove vječne borbe
a duša
pa i ona mora biti kao lice
on
taj najčudniji proizvod od pjene
je li to glava živa čovjeka
koji nije više čovjek
ljubim li ga radi sebe ili prolaznih užitaka
koji me očaravaju
neka čovječe
niste osjetili
onu svetu jezu
kojoj je Bog utisnuo pečat
divne savršenosti
kakvim imenom da se nazove
ljubav koje nema
a ujedinjuje nas zauvijek
petak, 17.08.2007. u 20:44 |
][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
ZULUM
Miris težak i neoprostiv
ljepljiva i mutna voda
nešto čudno i ustajalo
jesam li ja to vezana
lancima svoje sudbine
koji me nemilosrdno
vuku u tu bljuzgu
u kojoj se gušim
a moja rana i dalje krvari
uznojena sam
izbezumljena i raznježena
osjećam katastrofu
i ništa ne mogu učiniti
bolesna sam
on stoji bespomoćan pred mojom boli
a može u moj život unijeti svjetlost
ali ne želi
osjećam da nisam dobra
dovoljno pametna lijepa
žrtva sam niske
razine samopouzdanja
nekada mi je tepao
planet je samo tebe stvorio
jedinstvenom
ne postoji druga kao ti
to me je činilo
originalnom posebnom
i nema nikakve sumnje
prodirao je
u moje sne
a nikada se nije pitao
kakav mora biti
da bi bio dio moga sna
više i ne mora doći
ne treba i nije me briga
u grupi sam pod neriješeno
danas
budan san stavljam u pozadinu
žive moje želje besmrtnog
srijeda, 08.08.2007. u 15:43 |
][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
A KADA SE PROBUDIŠ
I bacam tvoju britvu
i olovku za obrve
dobro je
sve je dobro
shvatila sam
da od vremena čovjeka
nastojimo se popeti
stepenicama do raja
ali se zbog vlastite slabosti
putevi ruše
ti si moj grijeh
a sam Bog zna
zašto i dalje stojim
u čistom svjetlu njegovom
cilj nedostižan svima nama
a da mu ispričam grijeh
koji me mori
ispovijedam grijeh požude
moja žudnja za tobom
nesmanjiva je
robinja svojih strasti i ljubavi
a ti
mitska slika cjelovite ličnosti
jer ti si jedino ljudsko biće
kojem nakon rađanja
ne slijedi
umiranje nestanak ništavilo
razumije se vječno si u meni
krupan si i bradat
brada je treći dan zar ne
kockasta košulja zataknuta
u izblijedjele radne traperice
toplina tvoga osmijeha
uvijek me je opuštala
kod strogosti tvojih riječi
uostalom sljedeći put
kad želiš bojati kosu
bojaj i obrve
da imaš odgovarajući ton.
ona želi mlađega
pritišće te vrijeme zrelih godina
koje ne znaš nositi stoički
bojiš se njene ljepote
i baršunaste kože mladosti elastične
e moj dragi
vjeruješ li u Boga
ne istinski
blaga sućut ječi ti u glasu
loše
propuštaš nešto dobro
pogledavaš na sat
prebrzo otkucava vrijeme
a kad se probudiš
potraži me
sigurno ću biti tu negdje
u blizini
bosonoga odlazim u kupaonicu
i stajem pod tuš
žustro se otirem grubim ručnikom
i navlačim tvoje izblijedjele radne traperice
ponedjeljak, 30.07.2007. u 15:41 |
][ 2 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
ZAGONETKA TRENUTKA
Bježim i
zatirem tragove
ne želim se
više kriti iza zakletvi
njihova će nas
bezosjećajnost uništiti
taj put
uski
kosi put
vodi nas
u ništavilo
bez skretanja
ni tamo ni amo
nepošten prijedlog
ali zbog čega
uvijek mi ulijevaš povjerenje
živim u svijetu
bez misli
govoriš a zapravo
me ne gledaš
ne možeš vidjeti
moje raširene zjenice
u drhtavim pokretima iščekivanja
u čaroliji smo
ulazimo kroz tajna vrata
maska istine
u mom životu
ponovno trenutak nepažnje
tako sam ranjiva
ne želim samoću
vrati se
zovem te
i uvijek iznova taj nemir
petak, 20.07.2007. u 15:40 |
][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
ČETVRTI LISTOPAD
Moja poetska odrednica
niz nebitnih razloga
ljubav prema tebi
strah od smrti
užitak u stvaranju
pusti me da smislim strategiju
za ovo preživljavanje
možda za tvoj rođendan
i budemo zajedno
bit ću dobra dajem obećanje
a dvije ulice dalje
mokra i u mrvicama boli
vrištim
kajem se
plačem
Bože to su prve ozbiljne riječi
o meni kao žrtvi
propust sudbine
možda nepravda
napuštena prevarena
spremna na odricanje
i prepuna vjere u tvoju ljubav
miljama miljama daleko
koja te kombinacija smiruje
ti i ona prva ili sedma
vraćam se na na tvoju svaku izgovorenu riječ
koliko praznog hoda
a zašto me nisi upitao ništa baš ništa
a voliš dvije žene istovremeno
tražim pravdu za sebe
za nju
kakva bigamija uperena protiv moga srca
volim te mržnjom svojih šest godina strasti
i pogledom zahvali svakom mom koraku
budi sretan što sam živa
tko kome može zamjeriti
večer odmiče
ja u Zelini
a ti mi kao nekad ljubiš lice
kakva strast
taj si onaj kojem ne želim ništa zamjeriti
nije pravedno
već odlaziš
a možda za tvoj sljedeći rođendan
budemo opet zajedno no bez obećanja
ne želim ga od tebe
ne privlačim li te još kao nekada
već šesti dan mijenjam posteljinu
potpuno je mokra
što li to perem i bacam sa sebe
gdje je ručnik
prepoznat ću te po tvom mirisu
siguran trag koji slijedim godinama
potpuno iscrpljena
no i dalje pouzdano vjerna svome njuhu
prepoznajem te po kosi
i načinu po kojem je pramen počešljan
onako nemarno malo i sijed
idu godine
prolazim prstima po tvojoj bradi
usnama
jesu li to uopće moji prsti
za koju godinu
možda opet za tvoj rođendan
a možda te u mojim godišnjim dobima
više neće biti
kada ti je uistinu rođendan
utorak, 10.07.2007. u 15:37 |
][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
KLJUČ
Trljajući po džepu
sa svojim specijalnim ključem
i gledajući te
znam da je alarm već uključen
preuzeo si odgovornost i promijenio iluzije
jer prostor za igračke davno je beskoristan
i više ne traži da se prilagođavamo
postojećim okvirima
barem znam da si oprezan
odlazim sve dalje i dalje
do mjesta
gdje ne želim biti
bez tebe
jer samo nevini mogu vjerovati u Boga
neka ti ne bude žao
nije ti naneseno zlo
najviše smo voljeli spavati
da jedno drugome
legnemo u krilo
ležeći na leđima do zida
stavljao si mi ruku pod glavu
a ja sam mazila tvoju dragu šiju
tko provlači prste
prosijedom kosom moje radosti
nikada nije uočila
kada prođe preko nje
da koža stvara nabore zadovoljstva
i tiho mrmljanje usnulog čovjeka
koji šapuće moje ime
i da znaš da je mrzim
oštro nastupam za ženu u kaosu
i nije mi svejedno
zbog moje vlastite sigurnosti
i dalje tragam
za specijalnim ključem
što li otvara sobu s niskim stropom
pomakla ti se adamova jabučica
i progutao si veliki gutljaj zraka
i nije važno što sam mogli biti
završavam
mrlja tinte
davno je pokrila tvoje ime
nedjelja, 01.07.2007. u 15:35 |
][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
NIJE LI VEĆ POMALO KASNO
Ushićivalo te
čim bi se kršila pravila
i miris na opasnost
sa zapanjenošću si uviđao
kolika je zapravo moja moć
duboko negdje u našim ljubavnim noćima
otkrio si moju ranjivost
skrivenu slabost
ležala je u korijenu moje vatre
pričala sam u snu
nepovezani kratki zvukovi
zgrčeno lice koje ne vidi
u svojim ocjenama bio si nemilosrdan
a onda sam odjednom
bez ikakve najave nestala
bez ijednog traga o mom postojanju
bez četkice za zube
i samo poruka
praznina koju sam nekad zauzimala
počela se ispunjavati ljubomorom
i nepomičnim gledanjem u prazno
slijedila sam te
cijelim bićem
nevidljiva ali puna ljubavi
nisi me razumio već ucjenjivao
moj izbor je poznat
ti danas proučavaš
niz nepoznatih imena
i vrebaš
i suočen si
sa strašnom pomisli
da mi ne značiš ništa
kažnjen si strašću svoga ega
a ja ću se jednom pojaviti
kao slika u okviru
i upitati te
jesi li za jednu vožnju
ponedjeljak, 25.06.2007. u 15:32 |
][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
PAD
Golem komad zemlje
drveće kuća livada
i jedna divlja rijeka
tu sjedimo
i ne znamo
da nemamo riječi
čemu uopće započinjati
dijalog
želio si da pišem
o svijetloj budućnosti bez tuge
da spavamo potpuno sigurni
jedno uz drugo
makar samo te noći
pred kraj događalo se
da se osjećam suvišnom kao da je
netko treći između nas
ostavljala sam tu sumnju
neka uvijek bude
zabluda u koju ću
vjerovati
utapala sam se
u tvom kretanju
noseći svoje sjeme radosti
samo da svjetlost ostane našemu snu
dolazim niotkuda
odlazim nikuda
vječnost počinje
ovdje i sada
vječnost moje boli
nikada nisam ništa govorila
sada vrištim
danima
četvrtak, 31.05.2007. u 07:07 |
][ 5 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
MIRIŠI NA OPASNOST
Tko ti kuha
tko ti pere čarape
izrabljivana sluškinja koju ne plaćaš
kad ti se žena vraća
nisi sposoban
vidjeti istinu
dobivam li krevet
tako je to s muškarcima
uvijek biraju
i uvijek donose odluke
što nudiš
kada
gdje
kako
tako opipljiv užitak
za svoje stavove uvijek dobivaš potvrdu
usnama pronalazim tvoje
noktima ti istražujem kožu
satenska je
savršenstvo minijature
navodiš me
na što
možeš otići
jer muškarci to mogu
jednostavno otići
ja sam osoba
a ne utjelovljenje žene
krhke nedužne ženstvenosti
i ne volim politiku u svom krevetu
ona je svugdje gdje je moć
sljedeći put mogu birati
s pojačanim užitkom prijestupnice
moja bivša ljubavi
petak, 25.05.2007. u 18:48 |
][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ][ |